Posljednja Stanica

19.06.2005., nedjelja

Dobar dan

danas je dobar dan...sunce przi sve u 16 i dan sam provela na plazi...sinoc je po prvi put temperatura bila takva da se je moglo bez jakne izaci vanka a da se ne smrznes....
VOLIM LJETO!!!
- 19:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #

13.06.2005., ponedjeljak

Napomena samoj sebi

ne mijesati pivu i sambuccu!!!!!!
- 12:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

30.05.2005., ponedjeljak

Povrijedjen muski ego

Desilo se u proslu subotu.
Jedna od mnogih zurki u kombinaciji sa hrpom novih lica.
Svi se zabavljamo, pijuckamo pica i uzivamo u muzici i ugodjaju.
Torta, svijece, predivna slavljenica i sve sto vec ide uz to.
Odlicno se provodim.

Kako vecer odmice i kako to obicno vec biva, pijucka se sve vise i ljudi postaju slobodniji, glasniji I prisutniji nego sto su mozda inace.
Ne kaze se uzalud da pijanac radi ono sto trijezan misli.

I tu se dolazi onaj Balkan X faktor na scenu….
Mozes preseliti seljaka u grad ali u dusi on ostaje seljak!
Uleti mi tako ON – tip sa uzasno glupom nezanimljivom spikom.
Sto sam vise pristojnija i diplomaticnija on je vise bezobrazan i naporan.
Dok pokusavam pomaknuti granicu strpljenja i zadrzati manje vise smjesak na faci osjecam kako mi se dize tlak.
Micem se, nestajem u guzvi.
ON mi uporno ulazi u osobni prostor sa nekim kretenskim “JA SAM POKLON ZA SVE ZENE SVIJETA” pogledom.

Dostizemo granicu tolerancije (koju priznajem u mom slucaju ne treba dugo traziti)smjesak nestaje I kazem mu da je naporan, dosadan i da odjebe u skokovima. Mozda ne bas ovim rijecnikom ali tako jasno - da ne bi bilo zabune.

Reakcija: povrijeden muski ego, on je uvrijedjen do bola i to sto vise ljudi treba da zna jer o boze kako sam ja bezobrazna….blablabla..(??)

Pitam se zasto ljudi piju kada ne podnose alkohol.
Ljudi moji, doslo mi je da ga hladnokrvno bacim kroz prozor.
Odakle ljudima tolika doza prepotencije?

- 17:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

29.05.2005., nedjelja

Istina

Ne vidim te…
Ali osjecam jedan pogled
Iz mracne ulice,
Prodoran
I znam da je tvoj…
I dodir po obrazu
Blag kao nekada davno,
Kada smo jos zivjeli
Jedno za drugo…
Kao da je to bilo prije
Tisucu godina
U jednom drugom svijetu
I dvoje drugih ljudi
Zeljnih ljubavi i topline.
Daleko si
A opet tvoja je prisutnost jedina
Koju osjecam
Dok sjedim ovu vecer
Medju mnostvom ljudi...

(posljednja)

- 20:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #

26.05.2005., četvrtak

Mornaru

Danas, u suton dana
ponovno je stiglo
Pismo od tebe
( ne brojim vise koje je
po redu)…
Strane postanske markice i pecati,
Prepoznatljiv, drag rukopis
Okrugla, krupna slova.
Izgara pod mojim prstima,
Vapi da ga procitam,
Preklinje me da razumijem…
Iako oboje znamo da
Sagorjeli smo krila
Nas ples je zavrsen i ti dobro znas da
Povratka vise nema.
Dok citam retke upucene samo meni,
Dok ponovno osjecam
( a ne zelim),
dok putujem kroz tamni tunel proslosti
svadje, obecanja, poljupci
miris tvoje koze
Srce se pita gdje si sada,
kojem moru prkosis
i da li slutis sto mi radis ... ?
Lomis me iznutra duso.
Ostajem njema na tvoje molbe
Moja pisma ostaju neispisana
Komadi papira bijeli
A i da zelim
Sto da ti pisem ?
Za bure u mojoj dusi
Ne postoje rijeci..

(posljednja)

- 13:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #

25.05.2005., srijeda

Rad ubija

Jedan od onih dana kada ne znam gdje bi sa sobom.
Ko sto Stublic kaze, na sto misli na bacim?
Buljim u komp a nista konkretno se ne dogadja.
Mozak je blokirao, tijelo se protivi bilo kojoj akciji.
Optimalna pasiva.
Inace nisam pasivna osoba, naprotiv.
A ipak – ovakvi dani me dokrajce, dani kad mi uvijek ista pitanja struje mozgom:

RADITI? ZASTO?

Svaki dan iste glupe, bezlicne, emotivno hendikepirane osobe s kojima tesko nalazim dodirne tocke.
Ljudi iz druge orbite. Ima milijun I jedna stvar u kojoj bi sada uzivala.
Trilijun mjesta gdje bih radije bila nego ovdje…

…dugo se setati uz nadolazecu plimu, osjecati pjesak pod nogama
…ljeskariti I pijuckati hladnu, orosenu pivu na suncu
…uzivati u toploj kadi punoj pjene, u pozadini blues
…citati najnoviji triler na kaucu, pod dekicom uz popcorn I domaci caj
…opaliti neki rostilj u parku, mirisati vlaznu zemlju i propupupalo bilje
…uzeti stari fotoaparat, snimiti koju reportazu, ko nekad davno u prasnjavoj proslosti

Ali ne – ovdje sam svakodnevno od devet do sest.
Odgovorno, proracunato, odraslo.
Dodje mi da uzmem sabatical, skupim prnje i otputujem.
Pravac nepoznat.
Zauvijek.
Neodgovorno, nepromisljeno i slobodno.
I tako primamljivo.


- 13:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.05.2005., utorak

Treba biti jak.
Snazan.
Snaga u ovom zivotu postaje
srecom u iducem...

razumijeti me znaci voljeti me
i zato vam se valjda svima zivo jebe
da li postojim -

ti koja lebdis u svom svijetu,
ti nikada ne mozes pasti,
biti pobijedjena, uhvacena -

nikad.

Ti si heroina.


(L. Stamac)

- 20:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Superstar

Zvao se Rijad. Svi su ga zvali Riki.
Dosao je jednog kisnog dana i ostao.
Ostatak njegove obitelji se rasprsio po svijetu, progonjeni nocnim morama rata i duhovima Sarajeva.
On je izabrao da bude ovdje, smatrajuci da ce naci ono sto mu je ukradeno doma.
Poceo je graditi zivot pun entuzijazma.
Volio je svirati, volio je drustvo, zelio je zivjeti.

Ali ipak…nostalgija je pocela ciniti svoje. Nedostajali su mu korjeni, obitelj, dom.
Sam, bez ikakve sigurnosti, bez diplome u djepu bilo je tesko zivjeti.
Vezivati prvi sa zadnjim u mjesecu.
Komunicirati na jeziku koji nikada nece biti njegov.
Ni Sarajevo vise nije bilo Sarajevo.
Zatrazio je vizu za drugi kraj planete, vjerujuci da ce tamo naci dugo izgubljeni mir. Vjerovao je da ce sjedinjenje sa ostatkom obitelji biti ono sto mu treba.
Cekao je duge cetiri godine. Svaki dan ponovna bitka. On se borio jer je vjerovao u bolje sutra.

Jednog dana viza je stigla.
Napravili smo veliku festu, svi smo bili istinski sretni za njega, poznavajuci sjebanu situaciju u kojoj se nalazi. Bili smo u gradskom parku, na zraku usred prosinca. Bilo je ledeno, hladnoca je grizla kozu, vino nas je grijalo.Kupili smo mu poklone, pjevali smo. Te veceri on je bio zvjezda. Superstar.
Otisao je. I vjerovali smo da je sretnik.

Nakon dvije godine ga sretnem.
Vratio sam se - kaze.
Nije islo. Iluzija se rasprsila u tisucu komadica, a ostala je samo praznina.
Vrijeme je ucinilo svoje, ostatak svijeta je krenuo svojim putem.I njegovi – ali bez njega.
Za njega je vrijeme stalo. Za njega nije bilo mjesta.
Teska su vremena stari - kazem.
Pricati cemo, zurim. Sljedeci tjedan kava, moze?
Moze - odgovori.

Dva tjedna kasnije se ubio. Kupio je pistolj, otisao u park.
Najvjerovatnije na isto mjesto gdje smo jednom slavili njegov odlazak.Koja ironija.
Napisao oprostajno pismo, sredio neophodne stvari. Oduvijek je bio pedantan.
I to je to. Rikija vise nema. Nema ni groba, nije bila ni misa. Nista.
Bio je tek jedan suvisan broj u masi, sa previse dugova i premalo prijatelja, kremiran je u nekoj pripizdini prije nego se vijest i procula. Prah mu je poslan obitelji na drugi kraj planete, u zemlju koja nikad nije bila njegova. Obitelji koja ga je sazvakala I odbacila, koja mu nije zeljela pruziti ono malo ljubavi zbog koje je disao. Nitko nije dosao na kremaciju.
Kasnije su zvali. Ne radi njega, nego radi testamenta. Ne radi sokirane okoline nego radi novca.
Tko ce platiti kremaciju?

Riki nije imao snage za jos jedan pocetak. A za sto bi se borio?
35 godina, bez ikog svog, bez posla, bez novca, vratio se u malenu studentsku sobicu 2 x 2, razorene psihe.
Tapkajuci na mjestu cekajuci da protece ostatak zivota.
Znao je sto ga ceka. Vise nije imao vjere u buducnost.
Oko njega ljudi koji ga ne primjecuju, ziveci zivote paralelno s njim u svojim svijetovima.
Dobrodosli na Zapad!

Zato ne pitam zasto – jer duboko u sebi znam.
Kazu da su samoubojice kukavice, jer idu linijom manjeg otpora.
Kazu da ako ne zivis radi sebe da trebas zivjeti radi drugih.
Njemu nitko nije pokazao da je voljen. Bar ne dovoljno.
Nije bio kukavica, nije isao linijom manjeg otpora.
Njegova svijeca se polagano gasila, a svi smo bili previse zaokupljeni sobom da bismo to primjetili.
Nije zelio traziti pomoc, mozda nije ni znao kako je zatraziti.

Stari, zao mi je sto te nisam nazvala.
I sto nismo otisli na tu jebenu kavu.
Zao mi je sto u svom kaosu nisam nasla vremena za tebe.
Nadam se da ces tamo naci ono sto su ti davno uzeli.

Pocivaj u miru, superstar!





- 15:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.05.2005., ponedjeljak

Bez naslova

Htjedoh, prije nego u beskraju
zasutim,
da te u vjecnu svjetlost
dva stiha zatvorim.
A kada stoljeca sto dolaze
promjene i pretvore
u nista
sve sto ispred sebe vidis,
moja ce dva stiha strazariti
i grob ti na suncu cuvati.

Nepoznati pjesnik



- 20:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2005  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

welcome

Doci cu nocas u posjetu
Samo u tvojemu snu:
Nitko me vidjeti nece, ali ipak -
Za svaki slucaj vrata otkljucaj.

(Man´Josu)